Moja karijera ili naša vjerodostojnost? Društvena dilema u menadžerskoj znanosti

U menadžerskom istraživanju postoji tihi problem koji polako nagriza struku. Način na koji funkcioniraju akademske karijere suprotstavlja interese svakog istraživača dobru skupine. Da bi osvojili stalni angažman, unaprjeđenja i ugled, pojedini su istraživači gurnuti prema sumnjivim navikama, poput tihog izostavljanja dijelova studije koji nisu uspjeli kako bi njihov rad pričao čišću, lakše objavljivu priču (O'Boyle i sur., 2017; Byington i Felps, 2017). Za pojedinog znanstvenika na brutalnom tržištu rada takvi prečaci mogu djelovati manje kao varanje, a više kao preživljavanje.

Ključni uvid: znanstvena iskrenost manje je stvar osobne vrline, a više dizajna sustava — promijeni pravila tako da pažljiv rad više ne znači zaostajanje i ponašanje se mijenja.

Ti pojedinačno razumni potezi nose strm trošak za skupinu. Kad mnogo istraživača tako uljepšava rezultate, literatura se puni lažnim nalazima, a vjerodostojnost i korisnost cijele struke se cijedi (Byington i Felps, 2017). Objavljeni zapis na kraju precjenjuje ono što zaista znamo, što zavarava menadžere i buduće znanstvenike koji se na njega oslanjaju. Ono što pomaže svakom autoru šteti zajedničkom resursu o kojem svi ovise.

To je klasična zamka u kojoj mnogo razumnih pojedinačnih izbora daje nerazuman skupni rezultat. Nijedan istraživač to ne može popraviti samo držanjem viših standarda, jer bi to značilo objavljivati manje i zaostajati za kolegama koji režu kutove. Pošten znanstvenik plaća privatnu cijenu dok struka jedva ima koristi, pa poticaji i dalje sve vuku prema upravo onim navikama koje svima štete.

Budući da je problem ugrađen u sustav, i rješenje mora biti zajednički napor. Jedan obećavajući put je da urednici časopisa daju uvjetno obećanje: usvojit će poštenije standarde, poput recenziranja studija bez uvida u rezultate, ali samo ako suparnički časopisi pristanu učiniti isto u isto vrijeme (Byington i Felps, 2017). To uvjetno obećanje razrješava zastoj, jer nijedan časopis ne mora ići prvi i sam. Kad nova pravila stupe na snagu zajedno, kazna za iskrenost nestaje.

Dublja poanta je da znanstvena iskrenost nije samo stvar osobne vrline, nego i načina na koji je sustav postavljen. Govoriti istraživačima da budu iskreniji malo će pomoći dok nagrade vuku u suprotnom smjeru. Ono što zaista mijenja ponašanje je promjena pravila igre tako da pažljiv rad više ne znači zaostajanje. Vjerodostojnost struke je nešto što svi dijele, a njezina zaštita traži usklađena pravila, a ne usamljene junake.

Gdje se ovo uklapa u SalesEvolution sustav

Upravo zato svaku tvrdnju u ovoj biblioteci povezujemo s izvorom i dajemo prednost čvrstim, dobro utvrđenim nalazima: objavljeno istraživanje nije automatski pouzdano, a pronicljiv čitatelj provjerava dokaze, a ne naslov. Ista logika društvene dileme pojavljuje se i unutar prodajnih organizacija — kad pritisak kvote pojedince navodi da namještaju brojke ili napuhuju lijevak, stradava zajednička vjerodostojnost tima. Oblikovanje poticaja i normi koji ne kažnjavaju iskrenost zadaća je vodstva, povezana s ludošću oblikovanja nagrađivanja i razvijana kroz naš BIZTRAiNING i obuku.

Svaka tvrdnja gore povezana je s recenziranim izvorom; pregledaj cjelovit popis istraživanja i izvora.