Strategija ili klasa? Dvije teorije isprepletenih upravnih odbora

Zašto isti ljudi završavaju u upravnim odborima nekoliko različitih tvrtki? Dvije teorije daju vrlo različite odgovore, svaka temeljena na drukčijem pogledu na to kako funkcionira moć. Prva je strateško objašnjenje. Kaže da tvrtke iste direktore namjerno postavljaju u više odbora, kao način upravljanja neizvjesnošću i dobivanja pristupa vanjskim resursima, što ističe izbore i snalažljivost voditelja tvrtki (Pfeffer i Salancik, 1978, prema Pettigrew, 1992). Prema tom čitanju, zajedničko mjesto u odboru je proračunat potez kojim se osigurava pristup novcu, informacijama ili utjecaju koji tvrtka treba.

Ključni uvid: kad dvije suprotstavljene teorije predviđaju isti obrazac, podaci ne mogu proglasiti pobjednika — a zrelo čitanje drži oba pogleda istodobno.

Druga teorija isti obrazac čita mnogo šire. Ta zajednička mjesta vidi kao alat kojim uska skupina bogatih elita drži moć u društvu i održava svoje zajedničke interese usklađenima, a neovisnost bilo koje pojedine tvrtke tretira prilično sporednom (Pettigrew, 1992). Zajednički direktori nisu toliko zastupnici pojedinih tvrtki koliko članovi vladajuće klase čija preklapajuća mjesta šiju elitu u cjelinu. Gdje prva teorija vidi pametne menadžere, ova vidi ujedinjenu višu klasu.

Dva pogleda potječu iz suprotnih političkih polazišta i isprva se čini da opisuju nespojive svjetove. Jedan reflektor usmjerava na stratešku tvrtku koja juri vlastitu prednost, drugi na društvenu klasu koja juri kolektivnu moć. Znanstveniku odanom jednom okviru može biti teško ozbiljno shvatiti drugi, jer se čini da se ne slažu ni o tome tko su pravi akteri ni što ih pokreće.

Ipak, istraživanja upućuju da se dvije teorije mogu pomiriti lakše nego što njihov užareni jezik sugerira. Sami klasni teoretičari priznaju da tvrtke imaju vlastito neovisno djelovanje, a — još upečatljivije — obje teorije predviđaju otprilike istu mrežu veza među odborima unatoč različitim polazištima (Pettigrew, 1992). Ista uočljiva mreža zajedničkih mjesta u odborima odgovara objema pričama, što znači da je neslaganje djelomično stvar tumačenja, a ne činjenica koje bi ga jasno razriješile.

To preklapanje nosi korisnu lekciju o teoriji i dokazima. Kad dva okvira predviđaju iste obrasce, sami podaci ne mogu proglasiti pobjednika, a inzistiranje na samo jednom odražava više vjerovanje nego dokaz. Bogatije razumijevanje drži oba pogleda istodobno, prihvaćajući da veze među odborima mogu služiti strategiji tvrtke i istodobno jačati jedinstvo elite. Strategija i klasa nisu suparnička objašnjenja koja se međusobno poništavaju, nego preklapajuća.

Gdje se ovo uklapa u SalesEvolution sustav

Prenosiva lekcija ovdje je intelektualna poniznost prema objašnjenjima — a prodajni voditelji trebaju je neprestano. Kad tromjesečje dobro prođe, prodavačeva vještina, tržišni vjetar u leđa i marketinška potrošnja sve „predviđaju” isti rezultat, a proglasiti jedno uzrokom je vjerovanje, a ne dokaz. Držati više objašnjenja dok dokazi ne mogu doista razlikovati među njima ista je disciplina koja stoji iza izbjegavanja lažno pozitivnih pogrešaka u odlučivanju i prosuđivanja učinka prema cjelokupnom dosadašnjem rezultatu, a ne živopisnoj priči. Dio je analitičke strogosti koju gradimo kroz BIZTRAiNING i obuku.

Svaka tvrdnja gore povezana je s recenziranim izvorom; pregledaj cjelovit popis istraživanja i izvora.